Neraskidivi spoj čoveka i prirode je veza stara koliko i čovekova misao i razum. Zato je menjanjem svoje okoline čovek na taj način menjao i sebe.
Najraniji oblici uređivanja okoline i prilagođavanja sredine potiču još od prvih početaka civilizacije. Prvi razlog takve manipulacije jeste uređivanje zarad opstanka (gajenje biljnih kultura, stvaranje sistema za navodnjavanje, pravljenje hranilišta i skloništa za životinje...) kasnije je usledilo prekomponovanje predela zarad vizuelnih i drugih čulnih osećaja, a ne retko i zbog pokazivanja staleža u društvenim slojevima.
U svetu je oduvek postajola spona između čoveka i prirode. Spona koja se iskazivala spiritualnom povezanošću sa okolinom (planine, jezera, korenje drveća...su predstavljali otelotvorenje podzemnog sveta, dok su nebo, krošnje drveća i stabla, ptice, sunčeva svetlost spone između raja i života na zemlji) Neki običaji su se i dan danas zadržali u narodima i njihovoj kulturi, i prenose se “sa kolena na koleno”. Tako su stari Kelti smatrali da se svako dete rođeno određenog datuma, može poistovetiti sa određenim stablom i njenim karakteristikama. Sa druge strane balkanski narodi smatraju da određene biljke donose sreću (hrast, vrba, bela rada...) dok pak druge poistovećuju sa zlokobnim situacijama i pojavama (orah, jasika, zova...) Zato je uređivanju ličnog životnog prostora, pogotovo na područiju Balkana, ukazivana tolika pažnja i posvećenost sređivanja tog malog kutka na ovoj planeti kojeg nazivamo svojim domom.
Danas, ne samo u Srbiji, već i u celom svetu postoji stalna težnja i potreba za uređivanjem predela. Iako smo danas tekovinama razvoja industrije i drugim modernim trendovima. suočeni sa delimičnim do potpunim udaljavanjem od prirode i njene “divlje” ljubavi; i dalje za miran i skladan odmor i duševni mir, spas pronalazimo u nekom prirodnom okruženju (ozelenjenim delovima stanova, kućnim dvorištima, parkovima, prirodnim rezervatima, planinskim i primorskim odmaralištima...) Na taj način ljudi bivaju ušuškani u toploj i poznatoj sredini, i postaju oslobođeni stresa kojeg donosi moderan život.
Kako stara kineska poslovica kaže „Put od hiljadu milja počinje prvim korakom.“ tako ćemo i ovde ustanoviti osnove i “prve korake” pravljenja kućne idile. Sa svakim novim korakom razvijaćemo “krošnju znanja” estetike, kompozicije, forme i lepote korišćenja biljnog materijala, (zajedno sa drugim konvencionalnim materijalima). Naravno, svako drvo, žbun, zeljasto bilje, kao i sam prostor, treba negovati, čuvati i pravilno ga razvijati. Zato ćemo vas u narednim tekstovima polako uvoditi i pokazati vam brojne načine i puteve kako je u nekim projektima i idejnim rešenjima postignut taj sklad između biljaka i čovekove mašte.
Stoga, dobrodošli u svet harmonije sa prirodom; dobrodošli u svet pejzažne arhitekture i hortikulture.
Autor teksta: Miodrag Aranđelović