Kako izgraditi 1.200 stanova brzo, pristupačno i bez efekta beskonačnog niza identičnih zgrada?
Arhitektonski studio WILLLI za obnovu Agdama u Azerbejdžanu ima zanimljiv odgovor: kombinovati različite tipove zgrada, otvorene prostore, zelenilo i savremenu arhitekturu koja ne pokušava da izbriše istoriju grada.
Agdam je nekada bio važan kulturni i privredni centar regiona Karabaha, poznat po proizvodnji vina, pozorištu i Muzeju hleba. Nakon gotovo tri decenije razaranja, njegov novi urbanistički plan pokušava da spoji ono što je ostalo u kolektivnom sećanju sa potrebama savremenog grada.
Umesto uniformnih stambenih blokova, projekat koristi tri osnovna tipa zgrada: L-oblikovane objekte, atrijumske zgrade i punktne strukture. Njihovim kombinovanjem nastaje raznovrsniji urbani prostor, sa otvorenim dvorištima, zanimljivim vizurama i zelenim površinama. Standardizacija tako služi bržoj i ekonomičnijoj gradnji, ali ne znači da će svaki pogled kroz prozor biti isti.
Posebnu pažnju privlače fasade, koje reinterpretiraju tradicionalne elemente kroz savremene forme. L-oblikovane strukture stvaraju igru svetlosti i senki, pružaju zaštitu od sunca, dok integrisane žardinjere i biljke puzalice zgradama daju življi izgled. Fasada ovde nije samo dekorativna ambalaža, već ima i konkretnu ulogu u regulisanju mikroklime.
Ni zajednički prostori nisu prepušteni slučaju. Terase, zajedničke prostorije, prostrani ulazi i dvorišta osmišljeni su kao mesta za susrete, dok krovne terase nude dodatni prostor za predah. Ideja je da stanovanje ne bude samo pitanje kvadrature, već i stvaranja zajednice.
Plan uključuje i kontinuirane zelene zone koje povezuju stambene blokove, kao i održive sisteme poput solarnih panela, prikupljanja kišnice i obimnog ozelenjavanja. Umesto da se hlađenje prostora oslanja isključivo na tehnologiju, vegetacija, senčenje i prirodno isparavanje postaju deo urbanističkog rešenja.
Projekat WILLLI for Aghdam pokazuje da brza gradnja ne mora nužno da znači arhitektonsku monotoniju. Kada se dobro osmisle tipologija, fasade, infrastruktura i otvoreni prostori, čak i veliki stambeni projekti mogu dobiti karakter. A u gradu koji se ponovo gradi, možda je upravo taj karakter ono što je najvažnije.