Engleski stil uređenja vrtova razvio se u početkom 18. veka, nakon čega se iz Engleske proširio na druge evropske zemlje...
Tako je postao dominantni stil uređenja zelenih površina Evropi, čime je zamenio dotadašnji formalni stil francuskih vrtova, Jardin à la française.
Za razliku od strogo simetričnih francuskih vrtova, kontrolisana neformalnost engleskog vrta podseća na seoske krajolike. Engleski vrt predstavljao je idealizovani pogled na prirodu; tadašnji hortikulturalisti crpili su inspiraciju iz radova slikara Nicolasa Poussina i Claudea Lorrainea, dok su na neke uticali i klasični kineski vrtovi.
Raskošni engleski vrtovi često su uključivali jezerce, velike travnjake okružene šumarkom, kao i elemente poput malih mostova, imitacija gotičkih ruševina i klasičnih hramova. U narednim vekovima ovaj tip uređenja eksterijera imao je veliki uticaj na oblikovanje javnih parkova, ali i privatnih vrtova širom sveta.
Najpopularnija cvetna vrsta u savremenim engleskim vrtovima nesumnjivo je ruža, a rado su viđene i dalije, irisi, božuri. Nećete pogrešiti ni s hibiskusom ili hortenzijom... Pravu dozu seoskog šarma unosi začinsko bilje, pa čak i povrće koje će obogatiti ambijent, ali i vaša domaća jela.
Iako nemaju strogu formalnost francuskih vrtova, u engleskim vrtovima možemo pronaći kvadratne i pravougaone oblike, ublažene mekim ivicama, koji su vidljivi posebno uz staze. Duh starine donosi drvena klupica pored koje se najčešće nalazi mala fontana ili jezerce, a posebno su popularne topijarne forme – veština oblikovanja grmova koja je duboko ukorenjena u engleskoj hortikulturi još od 7. veka.
Rustikalni šarm i osećaj kretanja stvaraju vijugave stazice od šljunka ili kamena i uredno podšišane niske živice.
Bez obzira koji deo engleskog vrta odlučite da napravite u svom vrtu, uz šolju Earl Greya i dobru knjigu, u proleće ćete sigurno uživati u svom zelenom kutku.