U digitalnom dobu, gde većina ljudi objavljuje svoja dostignuća na društvenim mrežama, jedan dizajner odlučio je da sakrije svoj umetnički studio od očiju javnosti.
Samouki španski dizajner Fernando Abeljanas napravio je tajni studio ispod jednog mosta u Valensiji, iskoristivši betonsku infrastrukturu išaranu grafitima kao plafon i zidove za svoje skrovište. Za adaptiranje prostora svojim potrebama i izgradnju male kolibe sa drvenim i metalnim okvirima bilo mu je potrebno samo dve nedelje. Pri tome, španski dizajner nije otkrio tačnu lokaciju svog umetničkog studija.
Dizajniranje koliba u zapostavljenim prostorima je Abeljanasova strast. Omiljena prepreka ovog samoukog dizajnera nameštaja i osvetljenja je upravo transformisanje odabranih površina putem intervencija koje ih menjaju, ali istovremeno prate postojeću strukturu. Takve intervencije su za njega duboko lične, a cilj im je da zanemarenim prostorima daju vrednost. Kroz svoj rad Abeljanes želi da rekreira osećanja koja deca imaju kada grade svoje kolibice, koje su izolovane, ali ujedno i blizu porodičnog doma.
Njegov umetnički studio je pokretan: parazitska struktura koristi par betonskih greda ispod mosta kao šine po kojima se kreću točkovi. To omogućava da se metalni i drveni okviri studija pomeraju putem ručne poluge. Sa jedne strane, krajnju tačku pomeranja studija čini stub mosta, na koji su postavljene drvene police, sto i plastična stolica. Sa druge strane, krajnja tačka je vrh obale, koji ujedno predstavlja i mesto sa kog Abeljanas može da dođe do svog skrivenog prostora. Drveni paneli koji formiraju stranice strukture uzglobljeni su šarkama, te se mogu otvarati nadole i ka spolja, što omogućava čist pogled na unutrašnjost studija.
Studio je dizajniran kao urbana koliba: nalazi se direktno ispod puta sa gustim saobraćajem, a istovremeno pruža sklonište od gradske vreve. Police predstavljaju radni prostor, ali budući da sadrže i posteljinu i lampu, mogu da se iskoriste i za noćni boravak. Dakle, nije reč o idiličnoj kolibi usred šume, već o sićušnom prostoru “ukradenom” od grada, koji služi baš za skrivanje od gradske užurbanosti. Za Abeljanasa, ovakav “parazitski” dizajn je dobar način da se iskoriste lokacije koje bi drugačije, zbog svoje arhitekture, pozicije ili veličine, bile beskorisne.
T.R.
Foto: dezeen.com