Čak i najveći simboli nekadašnjih teških i surovih vremena mogu se pretvoriti u nešto lepo. Poslednji primer ovakve transformacije jeste muzej Tirpic, izgrađen na mestu nemačkog bunkera iz Drugog svetskog rata.
Na zapadnoj obali Danske, u Blavandu, na mestu gde je nekada bilo uporište nacista, sada ponosno stoji savremeni muzej. Muzej izgleda poput svetilišta u pesku i nežna je protivteža dramatičnoj ratnoj prošlosti ove lokacije.
Prvo što će posetioci ugledati jeste upravo stari nemački bunker, a potom u vidno polje iskaču i staze koje vode do centra muzejskog kompleksa. Bunker je jedino preostalo obeležje ne tako davnih, mračnih događaja koji su se odigravali na ovom mestu.
Dizajn Tirpica predstavlja antitezu starom nemačkom uporištu. Nasuprot snažnoj i nametljivoj konstrukciji nekadašnje artiljerijske tvrđave, savremena zgrada fino je usečena u dine i savršeno se stapa sa pejzažem. Osnovni materijali korišćeni za izgradnju su beton, čelik, staklo i drvo, koji se mogu videti i u obližnjim građevinama, ali i okružujućoj prirodi.
Iz centralnog dvorišta ulazi se u 4 podzemne galerije. Iako su bukvalno urezane u pesak, svaka galerija je snažno osvetljena. Izložbene prostorije integrisane su u dine poput otvorenih peščanih oaza i čine snažan kontrast betonskom bloku nacističke tvrđave.
Glavni cilj prilikom dizajniranja muzeja Tirpic bio je da se stvori skromna, ali prvoklasna atrakcija koja će oduševljavati posetioce svojim preobražajem nekadašnje ratne sezone. Postignuto je i mnogo više od toga – muzej je neverovatno i neponovljivo iskustvo, nasilan, zadivljujuć, dramatičan i sakriven – gotovo nevidljiv u prirodi koja ga okružuje.
T.R.