Ljudska fascinacija planetama i svemirom stara je, čini se, koliko i čovečanstvo.
Još od kada je Galileo svojim teleskopom posmatrao Mars, ljudi sanjaju o odlasku na ovu planetu i istraživačkim pohodima. Bezbroj dokumentaraca, filmova, knjiga i naučnih radova objavljeno je na ovu temu.
Međutim, danas je koncept "života na Marsu" mnogo više od fantazije. Godine 2017. Ujedinjeni Arapski Emirati su najavili kolonizaciju Marsa u narednih 100 godina. Ova zemlja je izgleda toliko željna novih avantura u svemiru, da su unajmili arhitekte da stvore istinski Marsovski grad u sred Arapske pustinje. Više od 176.000 kvadratnih metara pustinje izvan Dubaija, predviđeno je za podizanje ovog neobičnog grada. To je oko 30 fudbalskih igrališta, a sam poduhvat će koštati oko 135 miliona dolara.
Kada je grupa pod nazivom Bjarke Ingels angažovana da napravi prototip grada koji će obezbediti održavanje života na Marsu, pred njima je bio i dodatni zadatak – prilagođavanje ključnih tačaka projekta pustinji u Emiratima. Takođe, izazov koji je bio pred njima, ogledao se i u osvajanju neprijateljskog okruženja crvene planete, stvorene veštačkim putem.
Destruktivno zračenje na Marsu prisutno je zbog nedostatka globalnog magnetnog polja i vrlo tanke atmosfere. Povrh svega, temperatura na ovoj planeti je znatno niža od one na Zemlji, na koju su navikli ljudi, životinje i biljne vrste. Ovi problemi su dodatno pogoršani nedostatkom vazdušnog pritiska, koji uzrokuje brzo isparavanje tečnosti. Takođe, uprkos temperaturama na kojima bi se ona inače smrzla, nezaštićena ljudska krv u ovakvim uslovima dolazi do svoje tačke ključanja.
Direktor svemirske laboratorije, Jonathan Eastwood, kaže da glavni problem u vezi sa životom na Marsu nije inžinjerski, niti se tiče preživljavanja. On je kako kaže ljudski – upitno je kako napredovati kao vrsta u ovakvim uslovima.
Stvaranje specijalne membrane pod pritiskom nad Marsovskom reprodukcijom u pustinji obezbediće umerenu temperaturu i podesiv vazdušni pritisak, što znači da je ove probleme moguće prevazići. Takođe, kiseonik bi se proizvodio uz pomoć električne energije i podzemnog leda. Solarna energija bi obezbeđivala toplotu. Pod kupolama bi se uzdizale građevine sa prostorijama za život ispod zemlje, kako bi ljudi u njima bili zaštićeni od meteora i radijacije.
Ostaje još samo pitanje kako graditi budućnost u ovakvim uslovima.
Ž.J.
Izvor: Dornob