Kada su u pitanju javni toaleti, mišljenje javnosti se pažljivo osluškuje...
Olakšan pristup i higijena su uslovi koji se nameću kao potreba, a ne luksuz. Godinama su ovakvi objekti bili na marginama javnosti, nezasluženo izopšteni iz arhitektonskih projekata, služeći samo „osnovnoj“ svrsi. Poslednjih godina, dizajneri širom sveta, pokušavaju da javne toalete učine zanimljivijim, da ih približe običnom čoveku. Pojedini gradovi su poznati po Ajfelovom tornju, po Koloseumu ili Crvenom trgu, dok se drugi ponose jedinstvenim javnim toaletima, kako po pitanju dizajna, tako i mogućnosti upotrebe.
Maleni grad u Norveškoj, Lofoten, pokušao je kroz smele inovativne oblike i materijale da kreira strukturu sa dodatnom vrednošću - da u isto vreme doprinose svojoj svrsi i da se uklapaju u jedinstveni pejzaž Norveške. Inače, klima na severu je jedan od odlučujućih faktora koji je doprineo da javni toaleti sadrže znatno više termoizolacionog materijala nego što je to inače slučaj.
Prozori su izrađeni od posebno ojačane strukture, koja je u stanju da izdrži mnoge vremenske uslove i koja enterijeru daje neophodnu svežinu i osvetljenost. Čelična struktura se nalazi i na bočnim zidovima, kako se toaleti ne bi urušili usled snažnih vetrova.
U samom centru Ustara, u Švajcarskoj, nikla je građevina koja se retko viđa, zahvaljujući arhitektonskom uredu Gramazio & Kohler. Oni su pretvorili javni toalet u jedinstvenu strukturu zahvaljujući vertikalnoj aluminijumsko-trakastoj fasadi. Nijanse zelene boje su pažljivo birane kako bi se što bolje uklopile u okruženje, imajući u vidu da je toilet nalazi u parku.
Kompletan toalet se sastoji od 295 savijenih aluminijuskih traka, koje zahvaljujući različitim stilovima savijanja i hromiranim nijansama, na sunčanim zracima daju blistavi odsjaj.
Engleski grad Gravesend može se pohvaliti javnim toaletom piramidalnog oblika. Smešten na gradskom trgu, predstavlja kombinaciju engleske jednostavnosti i modenog dizajna. Svaki od metalnih elemenata je laserski sečen i ručno savijan, a zatim uvijen u aluminijumske limove koji čine fasadu objekta. Zanimljivo je da ovo nije unikatni projekat, jer se dizajneri nadaju da će postati osnova za buduće javne toalete.
Kažu da je jedino mesto na koje i kralj ide peške zapravo toalet, a u skladu sa tim, londonski V&A muzej je jedna od mnogih građevina koja ima posebno konstruisan toalet za kraljicu.
Beograd ima više od 20 javnih toaleta koji su uglavnom raspoređeni u centru grada. Toaleti se razlikuju po stepenu opremljenosti, lokaciji, radnom vremenu i da li su renovirani ili ne. Treba istaći da je upotreba svih javnih toaleta besplatna, a da toalet u parku Manjež jedini ima pristupnu rampu za osobe u invalidskim kolicima. U centru, pet toaleta radi do ponoći, dok samo tri objekta leti imaju produženo radno vreme do 22 sata.
Zanimljivo je da je renoviranje javnog toaleta kod Narodnog pozorišta na Trgu Republike koštalo Beograđane tričavih 68.000 evra! Tako je vrednost toaleta kojim će se služiti prolaznici izjednačena sa cenom jednosobnog stana u centru prestonice! Za kompletnu obnovu WC-a površine 70 kvadrata izdvojeno je oko 5,3 miliona dinara iz gradske kase, a „svečano otvaranje“ bilo je krajem avgusta.
Mnogi Beograđani ipak nisu zadovoljni radnim vremenom javnih toaleta.
O kakvom gradu je reč, govori i činjenica da je policija, umesto da obavlja svoj posao, raspoređena da čuva toalete od vandala i sličnih izgrednika.
Rukovodilac u JKP "Zelenilo Beograd" Milan Vasiljević istakao je da će Beograd, po ugledu na svetske metropole, uskoro imati luksuzni toalet, sa „pogodnostima“ koje se nude korisnicima. Česme i pisoari imaće senzore, kao i vodokotlići koji će raditi na poseban taster.
Prema njegovim rečima, u javnom toaletu na Trgu Republike kompletno su promenjene vodovodne i kanalizacione cevi, postavljeni novi betonski zidovi, pločice, urađena izolacija objekta i tavanskog prostora i postavljena oprema visokog kvaliteta.
Za kraj smo ostavili konstataciju da jedan grad, koji je okrenut ka urbanom životu i brizi o svojim građanima, ne sme da zanemaruje značaj javnih toaleta i njihovu ulogu u svakodnevnom životu. Način na koji će gradske vlasti pristupiti ovom problemu ne zavisi toliko od novčanih sredstava već od volje samih čelnika, što primeri u svetu i potvrđuju.
Tekst: Čedo Kerkez