Da li ste ikada narušili dobar san zbog preterano tople sobe? Ili ste možda bili u situaciji da u kancelariji nosite jaknu, šal i rukavice kako biste podneli hladnoću?
Iskreno rečeno, ne možete zadovoljiti sve kada je u pitanju prilagođavanje unutrašnje temperature, i uvek postoji jedan nesretni pojedinac koji na kraju žrtvuje svoju udobnost u ime drugih.
Očigledno, ne postoje „univerzalni standardi“ ili „preporučeni rasponi udobnosti“ u dizajniranju građevinskih sistema, Tako se na primer sportista u meksičkoj teretani neće osećati ugodno u enterijeru sa istim sistemim izgradnje kakav na primer ima starački dom u Danskoj.
Zbog toga, ako ukratko definišemo "toplotni komfor", to je stvaranje sistema zgrada koji su prilagođeni lokalnom okruženju i funkcijama prostora.
Kako možemo projektovati optimalan toplotni komfort? Jedan od prvih elemenata koji treba uzeti u obzir prilikom projektovanja temperaturne udobnosti je stvaranje efikasnog eksterijera zgrade. Fasada zgrade služi kao filter između spoljašnje temperature i unutrašnjeg okruženja, stabilizirajući atmosferu u njoj.
Ispravno upravljanje fasadom dovodi do uravnoteženog unutrašnjeg okruženja i smanjuje upotrebu mehaničkih sistema, što sve doprinosi održivijoj strukturi.
Kod projektovanja je neophodno uzeti u obzir sledeće: izolaciju, solarni dobitak, toplotnu inerciju i ventilaciju vazduha.
Budući da upravljanje parametrima fasade zgrade može u velikoj meri da utiče na unutrašnje toplotno okruženje, obezbeđivanje visokih izolacionih svojstava na neprozirnim i ostakljenim površinama, smanjuje toplotnu dobit u toplim sezonama i čuva toplotu tokom hladnih dana.
Solarni dobitak (koliko toplote se generiše dok se sunce apsorbuje u zgradi) kontroliše se dizajnom i orijentacijom zgrade, promerom od neprozirnih do staklenih površina, postotkom refleksije topline, nivoom izolacije i količinom obližnjih elemenata koji proizvode senku.
Toplotna inercija (predstavlja kapacitet materijala da akumulira toplotu) u velikoj meri je kontrolisana materijalima i tipom strukture koje se koriste u arhitekturi. Ove komponente reaguju sa spoljašnjim okruženjem i na kraju obezbeđuju da unutrašnjost ostane hladnija - ili toplija, u zavisnosti od lokacije i potrebe - na duži vremenski period.
Opeka i kamen se smatraju materijalom visoke toplotne inercije, zbog čega se ovi materijali obično koriste u vrućim sredinama kako bi unutrašnjost bila duže hladna. U hladnijim regijama, najčešće se koriste niski termički inercijski materijali (kao što je drvo), tako da se unutrašnjost zagreva brže tokom hladnog perioda.
Što se tiče ventilacije vazduha, upravljanje vazdušnom izmenom i cirkulacijom na otvorenom je presudno za prijatnu atmosferu. Bilo da se radi o mehaničkoj ili prirodnoj ventilaciji, stabilne struje vazduha oslobađaju vlagu i obezbeđuju infiltrirani protok vazduha.
Šta budućnost donosi u vezi toplotnog komfora?
Gledajući unapred, naše potrebe za komforom će najverovatnije ostati iste. Međutim, kontekst koji okružuje te potrebe se brzo i radikalno menja!
Hladna mesta postaju toplija, vruća mesta nose još više toplote i nastaviće da to čine u godinama koje dolaze.
Ali ako mislimo da je rešenje korišćenje veštačkih sredstava za obezbeđivanje toplotnog komfora, onda nismo mnogo obraćali pažnju na ono što nas je dovde i dovelo.
Savesne arhitekte će uvek dati prioritet održivim metodama za toplotnu udobnost, i kao što smo objasnili u ovom članku, to ni na koji način nije složeno ili preterano. Budućnost je kreativnost i inovativnost, a ta rešenja će učiniti svaku arhitekturu lokalnom, podnošljivijom i lepšom.
N.V.T.