Na severu Zapadne Australije, nalazi se udaljena oblast pod nazivom Pilbara.
Ova sušna i retko naseljena oblast prepoznatljiva je iz vazduha po svojoj neobičnoj cik – cik strukturi koja preseca živopisnu zelenu travu. Ono što nije vidljivo a što se nalazi na ovom mestu, i što je privuklo našu pažnju je čak 12 kuća koje se nalaze vešto ušuškane ispod kamenitog crvenog tla. U potpunosti iskorišćavajuću Zemljivu prirodnu snagu hlađenja, ovi domovi služe kao neobičan primer spajanja sa prirodom.
Arhitekta Luigi Rosselli tvrdi da je ovaj cik – cak zid, najduži nabijeni zid u Australiji, a možda i na čitavoj južnoj hemisferi. Po njegovim rečima – ovaj zid stvara talase koji se mogu osetiti širom kontinenta. Uprkos tome što je visoko energetski efiksan, ovakav zemljom zaštićen građevinski objekat nije česta pojava u svetu, čak ni u oblasti Pilbare koja bi zaista mogla imati velike koristi od ovakvog načina gradnje. Projekat koji se bazira na kolektivnom stanovanju pokazuje koliko zahtevni klimatski uslovi mogu sa lakoćom da budu premošćeni ako se rešenje traži u prirodi, bez ograničenja po pitanju ljudi koji od toga imaju korist.
Kompleks od 12 kuća za goste, ističe se čeličnim nadstrešicama koje svakoj od njih daju definiciju. Svaka kuća usmerena je ka održavanju nivoa privatnosti kako spolja tako i iznutra. Veštačka dina koja se nalazi na jednom kraju ugostila je i ovalnu kapelu koja zaokružuje sliku o ovom neobičnom kompleksu. Upečatljiva kapela, inspirisana rimskim Panteonom orijentisana je ka istoku i ima otvor na krovu. Klizni stakleni prozori mogu se otvarati ka spolja, dok u toku dana služe kao savršena zaštita od prašine.
Zadnji kraj svake kuće sužava se prema glavnom objektu koji služi kao mesto za okupljanje i uživanje u toku dana. Sa nabijenom zemljanom fasadom od 450mm i peskovitom dinom koja služi kao krovni pokrivač, ove kuće su dobile idealnu zaštitu od toplote. Dizajn u prvom planu ističe mogućnost korišćenja zemlje za hlađene u odnosu na tanke metalne zaklone koji su svojstveni građevinama širom Australije.
Ž.J.
Izvor: Dornob