U čitavom Londonu ne postoji više mesta za gradnju stambenih jedinica, dok gradska populacija nastavlja da raste svakodnevno...
Ovaj trend zahteva preko 250.000 novih smeštaja godišnje kako bi se razvoj grada pravilno ispratio. Visoka koncentracija domova za jednu porodicu zauzima velike količine korisnih imanja, a grad London je otežao investitorima da grade u visinu. Domovi koji su dostupni poseduju veoma visoku cenu, nedostižnu gotovo svima, osim najimućnijim kupcima nekretnina. Šta je ljudima u ovoj svetskoj metropoli jedino ostalo da urade? Ukoliko više arhitekata bude pratilo primer Laure Klark, odgovor može zahtevati dosta kreativnog razmišljanja kako bi se stvorio dom na najneočekivanijim mestima.
Tokom tri decenije njegove napuštenosti, niko nikada nije želeo da živi u ovom suterenskom prostoru koji se nalazi ispod londonske Kristal Palas Parade, stanici mreže gradskog javnog transporta postavljene naspram Kristal Palas Parka. Izgrađen 1929. godine, ovaj prostor je korišćen kao javni toalet preko 50 godina i kada je zatvoren 1980. godine, celokupna sanitarna oprema je ostala na mestu. Ovo nikako nije bio lep prizor, ali je Klarkova istog momenta uvidela veliki potencijal u celokupnom ambijentu.
Ona je prvi put zapazila ovo mesto 2005. godine i zamislila je njegovo pretvaranje u bar ili mali bioskop, nešto blještavo i zabavno što će udahnuti život nazad u ovaj zadivljujući lokalni pejzaž.
Konačno, Klarkova se odlučila za projekat transformisanja ovog starog toaleta u veoma lep jednosoban stan za sebe i svoju praksu imena Lamp Architects. Bilo je potrebno šest godina i hiljade različitih poteza kako bi se lokalne vlasti ubedile i dozvolile renoviranje ovog objekta, dok je zatim usledila mukotrpna potraga za preduzimačima koji su bili voljni da pošalju svoje ljude u ovaj pomalo čudan podzemni prostor. Ona je na kraju veći deo posla uradila sama, potpuno izmenivši izgled ovog mesta što je za rezultat imalo stvaranje izvanrednog stana na elegantnoj lokaciji u Londonu.
N.Đ.