Gundelsheim, selo u nemačkoj Gornjoj Frankoniji, deli sudbinu mnogih drugih malih naselja u regionu.
Naime, ovo ljupko mesto poslednjih decenija doživljava lagano propadanje usled iseljavanja stanovništva u gradove, malog broja radnih mesta i prisustva velikih tržnih centara što je izazvalo kolaps lokalne privrede. Tek poslednjih godina, vlada je počela da pomaže novčanim sredstvima i politikom oživljavanja sela, što je dovelo do ponovnog otkrivanja prednosti života na ovakvom jednom prostoru.
Jedan od zanimljivijih projekata koji je doprineo novom imidžu sela jeste gradnja biblioteke i nesvakidašnjeg kulturnog centra. Na projektu su od starta radili stručnjaci koji, kako sami kažu, nemaju nameru da projektuju izvanredne zgrade, već teže da postignu arhitektonski kvalitet neprimetnim popravljanjem rupa u postojećem ruralnom kontekstu.
Ideja za projekat došla je u trenutku kada su dvojica arhitekata ugledala lokaciju i kuću – samostojeću, ogoljenu štalu koja je zapravo tipičan predstavnik tipologije farmi u ovoj oblasti. Prednja fasada zgrade krije njenu unutrašnju strukturu: malu kuću uvučenu uz zid velikog volumena. Ovaj otvoreni prostor je tako postao srce biblioteke, ispunjen je ogromnim policama i podeljen nosećim stubovima koji u suštini samo podržavaju dve “štale”.
Police za knjige stoje na skrivenim točkovima, što omogućava njihovo odlaganje u skladište gde god je potreban veliki otvoreni prostor. Iza drvene fasade na severnoj strani krije se veliki stakleni deo, a izvor dnevne svetlosti u prostoru su dva reda krovnih prozora, smeštena na istočnoj strani, na samom vrhu oba krova.
Krovni prozor je efikasniji u donošenju svetlosti u prostorije od fasadnog prozora iste veličine. Svetlost oživljava kada se reflektuje na krovnim površinama i zidovima što čitav prostor čini prozračnijim i impresivnijim. Na ovaj način, gledano izdaleka, biblioteka zapravo izgleda kao mala prizemna kuća koja se nimalo ne razlikuje od svoje okoline, iako u sebi krije neprocenjivo umetničko blago.