Ovo je pitanje koje se vrzmalo po glavi arhitekti koji se odvažio da svoju viziju udobnog doma preseli u okruženje koje neodoljivo podseća na neko malo selo.
Dom dizajniran da evoluira zajedno sa svojom četvoročlanom porodicom, smešten je u okviru imanja od čak deset hektara omeđenih nacionalnim šumskim zemljištem i vulkanskim vrhovima. Prilično neobičan ambijent zahtevao je i optimizaciju pogleda na sve ove planine i šumu, a sama kuća je dizajnirana tako da domaćinima pruži i neku vrstu utočišta.
Jedan ali vredan sprat kuće podeljen je u nekoliko celina. Na jednom kraju nalaze se privatni prostori – spavaće sobe i kupatila, dok je centar doma povezan sa garažom i radionicom. Osim prostranog dnevnog boravka i glavnog apartmana ova kuća poseduje još i deo sa dečjom spavaćom sobom i natkrivenim tremom.
Ovako formulisan koncept građevine, iako na prvi pogledan krajnje udoban i tradicionalan, zapravo kao da nas stalno pita – da li je kuća stara ili je nova, koliko i kako je sređena, te kakav je uopšte osećaj boraviti u njoj?