Ovaj stan je morao mnogo da poradi na sebi da bi sada izgledao ovako ljupko, udobno i ušuškano.
Kada su dizajneri prvi put kročili u ovaj mali stan odmah su dobili želju da oslobode enterijer. Zapravo, u tom trenutku stan je više delovao na nekakav haotičan niz soba od kojih su sve bile gotovo iste veličine i bez ikakvog hijerarhijskog ili funkcionalnog odnosa.
Prostor je zaista delovao kao da je uhvaćen u zamci. Postojala je šuma pregrada koja je zatvarala sve moguće prolaze i dodatno odvajala enterijer od velike i prostrane terase koja se mogla mnogo bolje iskoristiti. Samim tim, odlučeno je da se proces renoviranja bazira na uklanjanje svih elemenata razdvajanja sa spoljašnje strane.
Tako je i bilo - sa izuzetkom spavaće sobe koja se nalazi ispred ulaza, sada su sve prostorije otvorene i gledaju napolje. Kuhinja na najpraktičniji mogući način koristi ručno izrađeni tupi ugao koji popunjava u potpunosti, dok hodnik, radna soba i dnevna soba deluju prozračnije i prostranije.
Zahvaljujući sistemu kliznih panela sve ove prostorije dobile su onaj neodredivi odnos koji daju pokretne granice, i povratile kontrolu prostorne propustljivosti u službi potreba, svetlosti ali i raspoloženja. Ovo je sada stan u kome je zaista lepo živeti!
Stilski pristup karakteriše poštovanje preegzistencije '50-ih, pa tako prostorom dominiraju pastelne boje (posebno u kuhinji i dnevnom boravku), tapete (u spavaćoj sobi), kamin i klizne ploče koje podsećaju na vitalnost i optimizam – karakteristike drugog posleratnog perioda.
Ovoj osnovi se sa lakoćom dodaju dizajnerski nameštaj i industrijski detalji kao što su betonski stub, polica ispod gvozdene grede ili otvoren i jasno prezentovan deo elektrosistema. Rezultat je, kao što i sami možete videti jedan živ dom, pun perspektive i novih mogućnosti, koji kao da uvek iznova čeka da ponovo bude otkriven.