A složićete se – industrijski pejzaž je verovatno nešto što bi većina nas izbegla u širokom luku.
I po svaku cenu. Jer, šta više odiše atmosferom konstantne užurbanosti, haosa i srednje klase od onoga što danas tako rado nazivamo “urbanizmom”.
Ima li tu uopšte mesta za odmor, opuštanje i uživanje?
Pa, ukoliko pitate arhitekte kompanije Wworks koji su svoj novi dom u Torinu opremili tako da se prethodno opisana atmosfera jedva i oseti – sve je moguće ukoliko ispred sebe imate dobro osmišljen projekat.
Zgrada koju su zatekli služila je za malu proizvodnju, a od početka 20. veka pretrpela je niz nadogradnji. Upravo taj snažan osećaj kontinuiteta prožima čitav enterijer postajući tako srž samog koncepta obnove. Potreba za opštim poboljšanjem performansi bar kada je grejanje u pitanju snažno je uticalo na par lokalnih modifikacija životnog prostora, a jedna takva je podizanje nivoa prizemlja blizu pola metra.
Da bi se uklopilo u ovaj jaz, ulazno dvorište je posle ovih zahvata takođe pretrpelo novu, veštačku izmenu, stvarajući neprekidni drveni pejzaž koji integriše fasade presvučene arišem sa spoljnim stepenicama i krovnom terasom.
Što se tiče unutrašnjosti, ona je ostala potpuno nepodeljena – čine je ogromna dnevna, dve spavaće sobe i prostrana radionica. Sve je jako lepo osvetljeno, a drvene konstrukcije balonastog oblika delo su ruku jednog od dizajnera koji je takođe i stolar.
Postojeći malter nije obnavljan a sve nove površine se ističu osobenošću svojih materijala u koje spadaju sirovi samorazlivajući betonski podovi kao i “cocciopesto” odnosno krečni malter sa lomljenom opekom.
U najstarijem delu zgrade nalazi se radionica dok je na drugoj strani mala terasa zasađena bambusom koja označava neku vrstu mosta, odnosno prelaska iz životnog prostora u deo predviđen za rad.
Ovaj mladi par arhitekata imao je za cilj da najlepše delove sela stavi u središte urbanog bloka.
Na osnovu onoga što možemo videti – izgleda da su taj cilj i ostvarili.
Izvor: domusweb.it