Casa 258 u Sao Paulu predstavlja savršen primer arhitekture koja zna da sluša pejzaž i da mu se prilagodi, umesto da ga nadvlada.
Projektovana je sa idejom da zauzme teren sa pažnjom i gotovo poetskom suptilnošću, tako da postojeća šuma ostane netaknuta i postane prirodni okvir kuće. Rezultat je dom koji se, s jedne strane, dramatično otvara ka zalasku sunca i širokoj dolini, dok se, s druge strane, povlači u hladovinu šumskog zelenila, obasjanog samo filtriranom, treperavom svetlošću kroz krošnje.
Donji nivo, vidljiv jedino sa prednje strane, formiran je od sirovog betona i rascepkanog kamena, stvarajući čvrstu, gotovo skulpturalnu bazu. Ovaj masivni temelj funkcioniše kao garaža, tehnička zona i istovremeno kao potporni zid koji drži teren, dok na njemu počiva elegantni gornji paviljon građen od metala i toplog drveta - kombinacija koja naglašava kontrast između težine i lakoće.
Ulaz u kuću otkriva se kroz stepenište uokvireno betonom i staklom, koje vodi u glavni, izdignuti nivo. Tlocrt je jednostavan i izrazito moderan: jedan izduženi pravougaoni volumen, podeljen na dva sveta pomoću tamnih, karbonizovanih drvenih panela. Na jednoj strani nalazi se potpuno intimna zona - tri prefinjene spavaće sobe i kabinet sa pogledom koji uranja pravo u šumu, stvarajući osećaj tišine, privatnosti i stalnog kontakta sa prirodom.
Nasuprot tome, dnevni deo kuće je otvoren, prozračan i maksimalno integrisan: dnevni boravak, trpezarija i kuhinja čine jedinstvenu fluidnu celinu. Ogromne staklene površine od poda do plafona puštaju svetlost da neometano prolazi kroz prostor, dok istovremeno povezuju enterijer sa okruženjem - sa jedne strane smirujuća šumska dubina, sa druge beskrajna dolina okupana zlatnom svetlošću predvečerja.
Casa 258 funkcioniše kao arhitektonska priča o suprotnostima: senka i svetlost, šuma i dolina, sirovi materijali i delikatne strukture. To je projekat koji spaja tehničku preciznost i umetničku senzibilnost, istovremeno ostajući duboko posvećen odgovornom korišćenju zemljišta i očuvanju prirodnog pejzaža.