Arhitekta Luis Bernardo Brito e Abreu odlučio je da renovira porodičnu kuću iz 16.veka u Sao Miguelu kako bi reflektovao umetničku, pomorsku istoriju njegove porodice.
Šta se desi kada pomorac postane arhitekta? Ovo se najbolje vidi na primeru Luis Bernarda Brita e Abreu koji je porodični dom star nekoliko vekova na udaljenom Azorskom ostrvu Sao Migel u Portugalu rešio da renovira i transformiše.
Svi koji su nasledili domove ili kuće svojih predaka, su se nakon određenih godina odsustva susreli sa brojnim dizajnerskim izazovima ali i ličnim nedoumicama.
Kako odati počast prošlosti, a pritom prilikom renoviranja prilagoditi kuću modernim ukusima i senzibilitetima? I kada je gotovo sve u kući ručni rad umetnika i zanatlija, kako odlučujete šta ostaje i šta ide? Prema Luisu, i to je umetnost poput pisanja romana u kojem se stalno nešto uređuje, i dodaje, nešto novo i iznenađujuće na pravim mestima.
"Radi se o definisanju onoga šta je suštinsko i šta je suvišno", rekao je Luis, koji je nedavno stekao diplomu iz arhitekture i sada radi i na renoviranju druge imovine u Sao Miguelu koja je u vlasništvu njegovog brata. "Možete se rešiti puno stvari i još zadržati duh mesta", rekao je Brito.
Sin poznatog portugalskog vajara Luisa Konstantina i mornaričkog admirala Brito e Abreu, dolazi iz porodice brojnih umetnika: i njegov pradeda i prababa po majčinoj strani su ostvareni slikari. Kada se njegova majka preselila svojevremeno kao mlada u ovu kuću iz16. veka sedamdesetih godina prošlog veka, kuća je bila poprilično ruinirana. Bilo je neophodno više od godinu dana da se završi renoviranje, a tokom renoviranja su živeli bez vode i struje.
Nakon majčine smrti mladi Brito e Abreu, pratio je očeve stope i pridružio se portugalskoj mornarici. Nakon dve decenije provedene na moru, Brito e Abreu osećao je snažnu vezu prema kući. I rešio da je obnovi.
Kao umetnik koji je voleo prirodne materijale poput drveta i kamena, njegova majka je ostavila neujednačene delove sirovog kamena "Za nju, otkrivanje suštine kuće značilo je otkrivanje njenih sirovina", rekao je Brito e Abreu. "I to je bilo nešto što sam želeo da sačuvam jer je bila u pravu."
Neke od njenih drugih dekorativnih elemenata su uklonjeni kao na primer teške plišane zavese, kožni tronožci i neki od njenih većih verskih antikviteta. Zamenio je i prozorska okna sa većim staklima tako da je pogled na more i okolni pejzaž vidljiv iz svake sobe.
Duh porodice i dalje je prisutan poput drvene skulpture devojke iz 18. veka na zidu dnevne sobe sa još nekoliko skulptura njegove majke, slike koje su pripadale njegovoj baki i nautičke teme koje podsećaju Brita i njegovog oca na njihove karjijere. U trpezariji se nalazi metalni ronilački šlem iz rane 1900. godine koji mu je poklonio porodični prijatelj, a njegova kancelarija je ispunjena bogatom bibliotekom starinskih nautičkih knjiga.
Zanimljivo je i to da su na primer u Britovoj spavaćoj sobi zadržani mnogi starinski predmeti iz epohe kao što su krevet, komoda i lampa, dok je prekrivač za krevet ručni rad njegove bake, a pod u sobi izrađen od lokalnih glinenih pločica. U dnevnom boravku kombinovana je moderna italijanska sofa uz klupski sto koji je napravljen od ostataka olupine nekog broda, koji su dizajnirali Brito i njegov otac.
Na kaminu se nalazi drveni fragment broda iz 16.veka na kojem je skulptura sirene. U skoro svakoj sobi Brito je teške antičke stolice i klub stočiće zamenio vintidž sredjevekovnim komadima nameštaja.
Reziltat je takav da u kući postoji neverovatna energetska aura prošlosti na jedna pozitivan način.
N.V.T.
Foto Francisco Nogueira