Kada francuska prestonica nema dovoljno prostora da se “raširi”, ona odluči da je vreme da uloži u izgradnju višespratnica ali i ljupkih, prostranih potkrovlja...
A ovakav vid izgradnje ne samo da predstavlja neku vrstu neophodne alternative u današnje vreme, već ostavlja sasvim dovoljno prostora za prekvalifikaciju postojećih zgrada. U ovom konkretnom slučaju radi se o projektu smeštenom između dve petospratnice, koji datira iz 19. veka i predstavlja zgradu restruktuiranu 1997. godine.
Administrativna i tehnička izvodljivost navela je arhitekte da svojim klijentima ponude prostor sačinjen od dva nivoa (svaki površine 60 m2) sa po jednim smeštajem. Jedina razlika između njih jeste što smeštaj na četvrtom spratu ima terase i krov, dok se na trećem spratu ističe balkon sa zelenom površinom. U oba slučaja glavni cilj je bilo obezbeđivanje maksimalne osvetljenosti prostora, dobra integracija kada je urbani pejzaž u pitanju ali i izvođenje radova po prihvatljivoj ceni.
photo: Herve Abbadie