Iako poslednjih godina postaje sve popularnije među turistima iz celog sveta, ostrvo Kea u blizini Atine, još uvek čuva autentični grčki šarm.
Ovo ostrvo u kikladskom arhipelagu kao da ljubomorno čuva svoj šarm, ne dozvoljavajući drugima da ga lako otkriju, baš poput ove kuće koju vam predstavljamo.
Zadnji deo kuće za odmor na grčkom ostrvu Kea delimično je usađen u strme padine, dok je prednja strana potpuno obložena prozorima pune visine koji gledaju prema Egejskom moru.
Atinski studio En Route Architects dizajnirao je Parallel House na skrovitoj lokaciji okruženoj divljom prirodom. Nagnuta topografija parcele ukazala je na dizajn zgrade koja je usađena u zemlju sa jedne strane i orijentisana paralelno s morem kako bi se većina pogleda iskoristila.
Objekat sadrži niz unutrašnjih i spoljašnjih prostora koji su linearno raspoređeni tako da svi gledaju s jedne strane prema pejzažu i moru. Robustan, monolitni oblik konstruisan je od izloženog betona i koncipiran je kao moderna interpretacija tradicionalne kamene kuće.
"Parallel House je izgrađena kao snažan, ali minimalan kontrast u odnosu na okolni krajolik", stoji u saopštenju studija koji vode arhitekte Katerina Kurkula i Hans Livers Gutberlet.
"Kroz ovaj kontrast i ugrađivanje skrivenih principa, fokus je stavljen na maksimalno iskustvo samog pejzaža." Dvorište na jednom kraju kuće okruženo je kliznim vratima koja vode unutra. Odavde se pruža neprekidni pogled duž prednje ivice zgrade.
Sve servisne funkcije objekta su smeštene duž zadnje visine kako bi se omogućilo nesmetano kretanje i pogled između prostorija i spoljašnjih površina. Između trpezarije i spavaće sobe na drugom kraju kuće nalazi se natkrivena terasa sa ugrađenom tuš kabinom koja je s jedne strane otvorena prema pejzažu.
Spavaća soba i dnevni boravak obloženi su kliznim vratima pune visine koji se mogu uvući da bi povezali ove prostorije sa natkrivenm verandama.
Zidovi i plafoni u celoj kući formirani su od istog izloženog betona kao i spoljašnji, što rezultira pojačanom vezom između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. Arhitekte su koristile tradicionalne metode za pasivno zagrevanje i hlađenje kuće, kao što je hodnik s udubljenjem u zadnjem delu kuće koji kanališe povetarac kroz unutrašnjost.
Kišnica koja pada na krov se sakuplja, skladišti i koristi unutar zgrade, dok solarni paneli skriveni u pejzažu pružaju dovoljno energije da kuća funkcioniše potpuno samostalno.
Fotografija je Yiorgis Yerolymbos