Tropska arhitektura predstavlja svedočanstvo o harmoničnom odnosu između ljudskih staništa i bujnih okruženja u kojima obitavaju.
Karakteriše je besprekorno integrisanje unutrašnjih i spoljnih prostora, principi održivog dizajna i osetljivost prema lokalnoj klimi i kulturi. Centralna tačka tropske arhitekture je njeno prilagođavanje jedinstvenim klimatskim uslovima tropskih regiona.
Sa visokim temperaturama, vlagom i obilnim padavinama kao uobičajenim osobinama, tropske zgrade su dizajnirane kako bi optimizovale prirodnu ventilaciju, pasivno hlađenje i zaštitu od spoljnih faktora. Karakteristike poput velikih nadstrešnica, podignutih podova, natkrivenih verandi i prozora sa rešetkama omogućavaju protok vazduha i obezbeđuju udobne životne uslove dok se istovremeno smanjuje oslanjanje na veštačke sisteme hlađenja.
Jedna od posebnih karakteristika tropske arhitekture je njen naglasak na brisanju granica između unutrašnjih i spoljnih prostora. U tropskim klimama gde je razlika između godišnjih doba manje izražena, spoljni prostori postaju produžetak enterijera, pružajući prilike za druženje, opuštanje i povezanost sa prirodom. Dvorišta, terase i pokrivene verande služe kao tranzicioni prostori, stvarajući fluidnost između građenog okruženja i prirodnog pejzaža.