Iako je smeštena u industrijskoj zoni, ova kuća je zahvaljujući svom zanimljivom dizajnu uspela da privuče pažnju i “ukrade show”...
Smeštena u epicentru radničkih vikendica iz kasnog devetnaestog veka, ova porodična kuća se izdvaja svojim posebnim dizajnom koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kuću čine dve zasebne zgrade od kojih se svaka nalazi na sopstvenoj parceli i povezana je sa drugom preko jednospratne sobe u centru plana. Ovaj deo doma ujedno služi i kao ulaz u glavnu kuću.
Ovo fizičko razdvajanje ukućanima pruža željenu privatnost ali istovremeno razdvaja stambene prostore na jedan krajnje interesantan način. Tako se one glavne zone za svaku generaciju nalaze na gornjem i donjem spratu, dok prizemlje služi kao veliki zajednički prostor.
Kada je spoljašnjost u pitanju, dom je zadržao izgled dve odvojene dvosvodne krovne konstrukcije. Poput blizanaca, svaka struktura ima slične spoljašnje karakteristike, ali ukoliko malo dublje zagledate shvatićete da je svaka od njih jedinstvena i posebna na svoj način. Njihovi profili su nepravilni i razigrani, slični dečijem grafičkom prikazu kuće.
Unutrašnjost nastoji da preorijentiše iskustvo stanara unutar svake sobe i preoblikuje njegov pogled na okolinu. Zadebljani, dvostruko uokvireni plafoni stvaraju simetrične, zasvođene prostorije na gornjim spratovima, dok pomoćne prostorije uspostavljaju simetrične odnose na glavnom spratu. Kao rezultat toga, unutrašnji volumen kuće odražava mnogo drugačiju proporciju od spoljašnje zapremine.
Kuća je izgrađena sa skromnim budžetom u odnosu na svoju veličinu i koristi skromne, lako dostupne materijale kao što su farbane obloge i asfaltne šindre. Tamna ugljena nijansa obloge ujedinjuje dve strukture kako bi formirala kohezivnu celinu, dok kontrastni beli unutrašnji zidovi i plafoni pružaju neutralan prvi plan za posmatranje godišnjih doba koja se stalno menjaju iznutra.
photo: hortonharper