Bolivijski arhitekta Fredi Mamani ima za cilj da prožme kulturu, boje i ličnost u "monohromatski" grad El Alto, kroz objekte bazirane na drevnoj lokalnoj arhitekturi i zanatu.
Arhitekta je nastojao da polako transformiše El Alto sa svojom živopisnom arhitekturom, kao što se vidi na ovim fotografijama - trenutno izloženim u Fondaciji Cartier u Parizu.
"U proteklih 18 godina, moja praksa pokušava da uvede boju u El Alto. U El Altu sam stvorio ono što zovem Nova andska arhitektura", rekao je arhitekta. Smešten izvan glavnog grada La Paz, na oko 4000 metara nadmorske visine, El Alto je jedan od najmlađih gradova u Boliviji, ali već drugi po broju stanovnika. Većina njegovih stanovnika migrirala je iz ruralnih područja.
Izgrađen brzo tokom protekle tri decenije kako bi se prilagodio ovom prilivu stanovništva, gradsko širenje grada je uglavnom izgrađeno od tradicionalnih cigli od blata i sličnih modernih verzija. "El Alto se oduviek smatran monohromatskim gradom, zbog nadmorske visine i vrlo hladne alpske klime", rekao je Mamani. "[Moje] zgrade, iz dana u dan, daju gradu više modernosti." Njegove reference za stil na osnovu kog je razvio priču potiču iz drevnog grada Tivanakua, 60 kilometara od El Alta, koji je bujao u periodu između 500-1000 nove ere.
Danas se palata koja je na UNESCO-vom spisku svetske baštine koristi za političke događaje i govore. "Moja arhitektura uključuje linije i motive iz veoma drevne arhitekture, iz carske prestonice Tivanakua", rekao je Mamani, koji je posetio arheološko nalazište tokom srednje škole. "Želeo sam da spasim ove linije i motive iz Tivanakua i da imbunem savremenu arhitekturu ovim drevnim oblicima." On uzima geometrijske oblike pronađene među ruševinama - koje uključuju prikaze kondora, puma i drugih prirodnih oblika - i spaja ih u više figuralnih organskih dizajna koji se takođe odnose na elemente kao što su planine, munje, životinje i cveće. "Svi ovi elementi iz Tivanakua mogu se prevesti u simetrične oblike u savremenoj arhitekturi", rekao je Mamani.
"Ova arhitektura ima svoj jezik, sopstvenu kulturu, svoj identitet i prevodi te drevne ideje u savremeni grad." Za boje, arhitekta gleda u drugu lokalnu tradiciju - tkani tekstil koji je stvoren za žene koje nose kulturu Aimara. Svetlo plave, zelene, crvene i ružičaste boje ovih tkanina su zapljuskuju fasade Mamanovih zgrada. Završene strukture služe u više svrha. Tipično, na prvim spratovima nalaze se prodavnice i poslovni prostori, dok se na drugom i trećem spratu nalaze velike hale za aktivnosti koje okupljaju porodice i zajednicu.
N.V.T.
Foto Mattia Polisena