Veza između arhitekture i prirodnog okruženja je važan aspekt dizajna i planiranja zgrada i urbanih prostora.
U današnjem sve bržem i urbanizovanijem svetu, sve više arhitekata se okreće prirodi kako bi pronašli inspiraciju i rešenja za stvaranje harmoničnih i održivih prostora. Ova povezanost između arhitekture i prirode otvara vrata ka novim mogućnostima, koje donose ne samo estetsku lepotu, već i osećaj mira, blagostanja i očuvanja naše planete.
Arhitekte širom sveta postale su svesne važnosti integracije prirodnih elemenata u svoje projekte, jer su shvatile da arhitektura može imati dubok uticaj na našu dobrobit i kvalitet života. Tako su, polako ali sigurno, korišćenje prirodnog svetla, otvorenih prostora, zelenih površina i prirodnih materijala postali ključni elementi u kreiranju prostora koji su bliski prirodi i korisnicima.
Kroz inspiraciju iz prirode, arhitekte su pronašle načine da projektuju zgrade koje se skladno uklapaju u okolinu. Organizacija prostora, oblikovanje fasada, korišćenje lokalnih materijala i održivih tehnologija su faktori koji doprinose stvaranju arhitekture koja se stapa s prirodom. Bilo da se radi o zgradama koje su uklopljene u brda i planine, ili onima koje se elegantno stapaju sa obalama reka i mora, prirodno okruženje postaje neodvojivi deo arhitekture.