U srcu sunčane Meride, tamo gde se topli vazduh meša sa mirisom tropskog bilja i pesak svetluca na popodnevnom suncu, rađa se kuća koja ne pokušava da osvoji pogled – već da ga umiri.
Casa NIDO, delo studija Arkham Projects, arhitektonska je interpretacija pojma „spokoj“. Kreirana za svakodnevni život ova kuća ne prkosi prirodi – ona se sa njom udružuje, dopuštajući vetru, vodi i svetlosti da vode glavnu reč.
Sa ulice deluje zatvoreno, gotovo stidljivo, kao da ljubomorno čuva svoj unutrašnji svet. Ali već na prvom koraku kroz diskretnu kapiju, prostor se otvara u dahu: pažljivo uređeno dvorište, dugačak bazen koji treperi na svetlosti, visoki zidovi u toplim tonovima kamena i miris zemlje koji se meša sa vlagom iz vazduha. Sve deluje kao da je usporeno – svetlost klizi, vetar šapuće, voda diše.
Casa NIDO je zamišljena kao dom koji živi u ritmu prirode. Njena arhitektura je čista, svedena, bez teatralnosti. Zidovi okrenuti ka jugu štite od jarkog sunca, dok severne i istočne strane otvaraju kuću prema svetlosti i povetarcu. Velike staklene površine nestaju u zidovima, brišući granicu između enterijera i dvorišta. Hlad stvara niz dubokih streha i drvenih pergola, koje filtriraju svetlost tako da je svaka prostorija okupana nežnim, difuznim sjajem.
U središtu svega nalazi se unutrašnje dvorište – istovremeno vrt, dnevna soba i duša kuće. Voda bazena proteže se tik uz kamene zidove, praveći prizor koji menja svoje boje tokom dana: ujutro je pastelno plava, u podne gotovo srebrna, a uveče reflektuje nebo i treperave svetleće tačke iz vrta. Vazduh postaje hladniji, mirniji, kao da se i priroda odmara zajedno s domom.
Unutra, prostor je fluidan i tih, bez suvišnih linija. Dnevni i trpezarijski deo lako se pretvaraju u jedno prostrano, svetlom ispunjeno okruženje, namenjeno okupljanjima, ali i tišini. Na spratu se nalaze sobe za porodicu i goste, otvorene prema dvorištu, pa i kada ste unutra, čujete šum vetra i osećate miris zelenila.
Materijali od kojih je kuća stvorena pričaju priču o mestu – zidovi premazani chukumom, tradicionalnim materijalom od smole i kreča, deluju kao da su oduvek tu. U kombinaciji sa Santo Tomás kamenom, stvaraju površine koje ne blistaju već nežno upijaju svetlost, menjajući nijansu u zavisnosti od doba dana. Sve odiše toplinom, ali bez težine, jednostavnošću, ali nikako hladnoćom.
Uveče, kada se svetla iz vrta upale i voda zatreperi pod zvezdama, kuća postaje tiha pozornica na kojoj priroda igra glavnu ulogu. Vetar prolazi kroz otvorene prolaze, lišće šušti, a bazen postaje ogledalo neba. Casa NIDO tada otkriva svoju suštinu – dom koji nije utočište od prirode, već produžetak nje same, mesto gde su hlad, svetlost i mir postali novi luksuz.