AUTENTIČNO I NEPONOVLJIVO
Gledano izdaleka, paviljon se čita kao dve paralelne linije postavljene na nežno talasastom pejzažu. To je definisani arhitektonski objekat koji ne pretenduje na prirodnost ali svaki njegov dizajnerski gest je odmah dešifrovan i logičan, utemeljen na iskustvu koje nastoji da stvori. On ne poprima oblik staklenog paviljona samo da bi se igrao sa stvaranjem jedne od najhrabrijih tipologija arhitekture, niti usvaja minimalizam kao čisto estetski senzibilitet. Naprotiv! Ovaj dom se ogoljava prema pejzažu jer je to najjednostavniji put do postizanja autentičnog, neponovljivog doživljaja mesta.