Refuge je prelepa privatna kuća locirana u Flandriji. Završena 2008 godine, ona je dizajn Wim Goes Architectuur studija.
U flamanskom seoskom krajoliku, na parceli idiličnog izgleda, zelenih travnjaka, okresanih vrba, ribnjakom, ševarom i močvarama koje je okružuju, sagrađena je tipična farmerska kuća, orijentisana sever - zapad. Njen karakter je upadjivo skroman i diskretan. Njeno okruženje budi mir, jednostavnost i uspomene. Ovaj objekat je veza između pejzaža i arhitekture, ali u isto vreme ne pokušava da bude nešto više ili bilo šta novo. Napravljena je od drveta, uz pomoć stručnih veština stolarskih majstora firme Florent De Spiegeleir.
Drveni pod je podignut iznad jezera. Vertikalne grede od drveta služe kao potpora krovu. Na krovu, crvena tegola navodi kišnicu u bakrene oluke, koji je zatim odvode u jezero koje okružuje paviljon. Kao i drvo, crveni bakar formira patinu, puštajući vreme da ga oblikuje i istakne u svoj njegovoj lepoti. Enterijer je zaštićen od vetrova, temperature i zvuka kliznim vratima, sa kojima se čitav prostor vrlo lako trasformiše, iz toplog i prijatnog ambijenta dnevne sobe u spokojni trem.
Ovaj deo kuće je ekspanzija već postojeće dnevne sobe, koja se nalazi u njenom delu koji je sagrađen od cigle. Sastavljena je od mnogih arhitektonskih uticaja tog regiona – jedinstvene konstrukcije (drvna građa se koristi više nego sveprisutna flandrijska cigla), skromnog izgleda, jednostavne forme, kao i mnogi zamkovi i farme sa šancima rasprostranjeni svuda po ovom provincijskom predelu.
Slobodom menjanja Refuge kuće sa promenom godišnjih doba, arhitektura postaje vrsta sprege između pejzaža i ljudske prisutnosti - ona je proces koji nas uči kako da stvorimo interakciju sa elementima. Konstantno smenjivanje meteoroloških uslova će promeniti vaše boravište, pritom izmeniti i arhitekturu. Život sa prirodom nije estetsko pitanje, niti formalno ponašanje, to je stanje svesti. Zar ne biste voleli da sedite na ovoj ivici i okvasite noge u jezeru, dok vam neko dodaje vafl?
N.Đ.