Umetnost koju je generisala veštačka inteligencija je toliko napredovala u poslednje vreme da je odnela prvu nagradu na umetničkim takmičenjima koja su namenjena ljudima…
Programi kao što su DALL-E i Midjourney omogućavaju proizvodnju iznenađujuće lepih, nijansiranih umetničkih dela, uz pomoć jednostavnih tekstualnih komandi. Ovaj razvoj je, ipak, probudio dosta kontroverze i etičkih pitanja, i to sa punim pravom.
Kada mašine mogu proizvesti veličanstvena umetnička dela koja imitiraju stil čoveka, delo pravih umetnika dobija znatno manju vrednost. Ipak, skori projekat koji potpisuje Manas Bhatia prikazuje nam jedan način na koji veštačka inteligencija može osnažiti našu kreativnost, umesto da joj preti ili je menja. Zamišljajući kako bi organska arhitektura budućnosti mogla izgledati, “Symbiotic Arhictecture” projekat menja naše razumevanje onoga što je zapravo moguće i navodi nas da naše prirodno okruženje posmatramo sasvim drugačije.
Bhatia, dizajner arhitekture baziran u Indiji, koristio je umetnički AI generator Midjourney, kao alat kojim je prevazišao sopstvenu svest i podsvesne pretpostavke. On je posebno zainteresovan za pronalaženje održivih rešenja koja bi mogla da podnesu klimatske promene, ponašajući se kao prirodne strukture umesto veštačkih okruženja. Za Symbiotic Architecture projekat, on je od programa tražio da kombinuje stambenu zgradu sa Hiperionom, 115 metara visokim stablom sekvoje u Kaliforniji, koje je u svetu poznato kao najviše poznato drvo sveta. U program je uneo reči kao što su “džin”, “izdubljeno”, “drvo”, “stepenište” i “fasada”, nastavljajući da menja svoje komande, sve dok nije dobio rezultat koji je želeo.