Kako arhitektonski, dizajn enterijera i dizajn nameštaja nastavljaju da preklapaju svoje discipline, neki dizajneri gledaju u daleku budućnost i pokušavaju da dokuče šta bi mogao biti krajnji cilj dizajna, ako se ovaj trend nastavi nesmanjenim intenzitetom.
Eduardo Mekintoš sugeriše da je možda sve što nam je potrebno kako bismo preživeli, moguće da bude integrisano u jednom, višenamenskom i transformišućem dizajnu nameštaja, jednostavnije rečeno, u stolici koja poseduje sve što je nama potrebno i menja svoju inače tradicionalnu arhitektualnu ulogu suštinske jedinice stanovanja.
Ova stolica poseduje mogućnost ubacivanja u napuštene strukture, pretvarajući pritom bilo koji polunaseljivi prostor u potpuno podnošljivo stanište, pružajući siromašnim ljudima i preživelima iz raznih nesreća luksuznu životnu opciju. Iako je u suštini više polemički negoli praktičan, ovaj dizajn ipak postavlja ključna pitanja o tome šta je, ili šta zapravo nije esencijalno za naš životni stil, i šta je nama stvarno potrebno od našeg izgrađenog okruženja.
N.Đ.