Konačno je ponovo pokrenuto pitanje restauracije i obnove beogradskih fasada koje su u decenijama unazad u veoma lošem stanju...
Planirani projekti će biti realizovani u okviru nastavljanja radova u službi zaštite kulturnog dobra našeg glavnog grada. Uz rekonstrukciju osam zaštićenih građevina na potezu Karađorđeve ulice je planirano i renoviranje 22 fasade na Kosančićevom vencu. Ovog meseca je sa izvođačima radova overen ugovor za rekonstrukciju u Karađorđevoj ulici, i u roku od nekoliko dana su počele obimne pripreme i postavljanje građevinske infrastrukture na zgrade.
Naš grad je prepun prelepih i starih istorijskih građevina čiji je predstavnik i zgrada koja datira iz sredine 19. veka i proteže se u Karađorđevoj ulici od brojeva 17. do 19. U pretprošlom veku je ovaj objekat izgrađen kao trgovačko stambena zgrada čija se prvobitna upotrebna vrednost nije drastično promenila do danas i pošto se nalazi u samom centru trgovinskog dela našeg grada, prizemlje je od početka posedovalo radnje i prateće objekte, a na spratovima su izgrađene stambene jedinice.
Sledeći objekat koji je u pripremi za rekonstrukciju se nalazi na broju 21 i takođe kao prethodna zgrada poseduje karakterističnu arhitekturu trgovačkih građevina Karađorđeve ulice iz polovine 19. veka. Zgrada je licem okrenuta ulici i sa prednje strane se nalazi kafana, dvorišni deo je smešten sa druge, a stambeni prostor se nalazi na spratu. Vojislav Kostić je 1927. godine predstavio projekat po kome je zgrada prvi put renovirana i arhitektonski je uređena u akademskom stilu sa asimetričnim proporcijama na prizemnom nivou, dekorativnim balkonima na prvom spratu, plastikom i timpanonima na krovnom vencu.
Zgrada koja se nalazi u Karađorđevoj 23 je podignuta krajem 19. veka, s tim što je isto kao i prethodno pomenuti projekat pretrpela velike transformacije tokom svog veka. U skučenom beogradskom centru su postojale relativno uske parcele na kojima su nicale strukture kasnije gotovo potpuno menjane, nadgrađivane i redizajnirane.
U Karađorđevoj ulici na broju 41 se nalazi objekat koji je kompletiran 1925. godine, a za izgradnju zgrade je bio zadužen arhitektonski studio Vasilija Bikara, dok je celokupan projekat finansirao Milivoje M. Popović. Istorijsko i kulturno dobro je građeno akademskim stilom i poseduje karakterističnu orijentaciju ka ulici i ulepšanu kolonadom dorskih stubova smeštenih na prizemnom nivou i isprekidanom formacijom mešovitih balkona i prozora na gornjim spratovima.
Poslednja zgrada je smeštena na broju 43 i pozicionirana je veoma blizu Brankovom mostu. Ovo zdanje je najistaknutiji predstavnik Beogradske arhitekture i tokom vremena je pretrpelo velike promene, dok je originalna građevina prvi put redizajnirana 1929. godine od strane Nikole Nestorovića.
Kraj radova na fasadama osam zgrada je planiran u roku od devedeset dana, dok je za celokupan projekat zadužen konzorcijum triju beogradskih preduzeća u koji spadaju građevinske firme Jadran, Jugoslavija i M Enterijer gradnja.
foto: beobuild.rs
N.Đ.