Predivni penthaus se nalazi u Istambulu i predstavlja projekat Ofist studija, njegovog dizajnerskog i bračnog para Jasemin Arpaka i Sebahatina Emira.
Kate penthaus zauzima poslednji sprat kao proširenje načinjeno na 100 godina staroj istorijskoj zgradi koja se nalazi u Istiklal ulici, u samom epicentru poslovnog dela Istambula. Produžetak je izgrađen pre oko 40. godina sa neukusnom, običnom tehnikom i kada se njegov stil uporedi sa ostatkom zgrade, postaje jasno da duboki tragovi istorije ovog područja ne postoje u ovom stanu. Prilično niski plafoni, sa standardnim rasporedom, slojevi jeftinog i nemarnog rada svuda naokolo, ali sa predivnim pogledom na Bosfor i stari grad.
Kejt je britanka koja se bavi tekstilom i odmah se zaljubila u ovaj pogled, nadajući se pritom da će moći da stvori sebi od ovog stana prelep dom prepun prirodne svetlosti. Glavni cilj dizajnerskog para je bio je da kreiraju svetao, otvoren, svež, prozračan prostor sa zadovoljavajućim i udobnim osećajem, u ovoj gužvi i žurbi centra grada, sa orahovim parketom i drvenim plafonima od belih ploča, koji se prostiru kroz ceo penthaus i čeličnim ramovima prozora, koji čine što manje ometanja ove zadivljujuće panorame, koliko god da je to moguće.
Dizajneri su u startu projekta počeli da rade na kreiranju prostranog ulaznog hola sa visokim plafonom, dostižući još više svetlosti rušenjem glomaznog sprata koji je bio smešten iznad ulaza i ispod samog krova. Zatim su nastavili sa rušenjem svih ružnih pregrada kao i nizova betonskih i podnih pločica, dodavanih u različita vremena, svaki put kada je stan bio renoviran. Kada su svi radovi na ogoljavanju završeni, projektanti su konačno mogli da osmisle raspored prostorija, koji će se sastojati od dve spavaće sobe, od kojih svaka ima svoje kupatilo, prostrane dnevne sobe, otvorene kuhinje, kao i od krovne terase koja poseduje pogled od kog zastaje dah.
Jedan od zidova u ulaznom delu, koji se proteže sve do plafona, je dizajniran kao zasebna biblioteka i ostava koja uključuje i svoja ulazna vrata. Tanko spiralno stepenište se penje do predivne krovne terase i nastavlja dalje ka gornjim policama biblioteke i ostavi. Ova metalna površina je okićena sa malim formama listova, koji predstavljaju opalo lišće posečenog drveća, koje je rezultiralo Gezi Park protestima u Istanbulu, održanih uporedo sa konstrukcijom ovog enterijera. Malene rupe sada kreiraju razigrani i miran ples sunčevih zraka i senki na samoj površini stepenica.
U odvojenom prostranom delu u kome se nalazi umirujuća zona za sedenje, sa pogledom na Bosfor i stari grad, smešten je i još udobniji kutak kreiran od spokojnog belo/sivog mermernog zida, sa belim, tankim metalnim policama, koje u svom okviru sadrže i čelični kamin ručne izrade.
Lakirani orahov parket je korišćen kroz ceo dom, izuzev u glavnoj spavaćoj sobi, kako bi kreirao jedinstvenost, nežan tok između prostorija i dostigao prostranost. Paralelnim pristupom su svi plafoni prekriveni belim drvenim pločama, i konačno je ista ideja inspirisala dizajnere da iskoriste različite kreacije iz kolekcije Global series of Flos, dizajnerke Ačhile Kastiglioni, kao elemente osvetljenja svuda u stanu.
Beo i dobro osvetljen hodnik vodi do spavaćih soba. Umirujući, uglađen i sofisticiran pristup dizajniranju “sve u belom”, se nastavlja i u spavaćim sobama takođe. Prozori koji se nalaze u glavnoj spavaćoj sobi otvaraju manji balkon koji gleda ka Istiklal ulici. Sa suprotne strane se nalazi glavno kupatilo kome je omogućen pristup kroz sobu za presvlačenje sa belim ormarima. Soba za presvlačenje, kupatilo i spavaća soba su odvojeni jedni od drugih klizećim vratima, načinjenim od stakla i gvožđa, koja nestaju u zidovima prilikom njihovog otvaranja.
Dizajn glavnog kupatila je kreiran tako kako bi bio topao, udoban i koristan. Iako je prilično malo, ono je uspelo da u sebe smesti prostranu kadu i tuš kabinu u isto vreme. Kako bi ovo postigli dizajneri su konstruisali površine sa izolatorom za vodu i zatim ih prekrili glatkim cementnim košuljicama kako bi bile ugodne na dodir golih stopala i tela, nakon čega su postavili hrastove lamele preko gvozdene konstrukcije oko njih, stvarajući tako kontinuiranu i tečnu površinu i topao osećaj prostora, oblikujući u isto vreme gornje površine i sve neophodne ormariće. Zidovi i podne površine su prekrivene pločama 40x40, prirodnog mermera, iste vrste kao onog koji se nalazi u dnevnoj sobi i ostalim zajedničkim prostorijama, ali različitih tretmana površina i veličina. Istu vodoinstalatersku opremu, slavine i slivnike dele prostrana kada i tuš kabina.
Dizajn gostinjskog kupatila predstavlja moderan pristup tradicionalnom stilu. Beli uljano farbani ormarići kriju od pogleda mašine za pranje i sušenje veša. Jedinstvo materijala unutar kupatila je postignuto sa drvenim panelima koji se nalaze na zidovima, odakle se zatim jedinstvo čitavog stana nastavlja istim parketom i drvenim pločama koje se nalaze na plafonima.
N.Đ.