Umetnost je uvek bolja u realnom životu, što je potpuno tačna tvrdnja kada se radi o umetnosti Lale Abadon.
Kada njena dela posmatrate preko interneta ili iz daljine, ona predstavljaju raznobojne, psihodelične komade koji vam se tada čine kao digitalne kreacije. Međutim, kada im se približite dovoljno blizu, možete videti intrigantnu prirodu svakog umetničkog dela ponaosob. Mesecima u kojima traje izrada ovih umetnina, Lala fotografiše slike koristeći analogne metode, zatim ih štampa u stotine primeraka, koje potom seče i dobijene trake veze i ručno spaja u komplikovane obrazce.
Svaka traka je svrsishodno aranžirana na način koji budi određene osećaje u posmatraču i čini da čovek unutar sebe počne da preispituje vezu između fizičkog i emotivnog sveta. Slojeviti kvalitet fotografija je sličan suprotnim realnostima ili stanjima bića. Osnovna svrha Lalinih dela i procesa je da sa njima poremeti red, rekonstruiše istorijske pojmove fotografije i tkanja, pritom izazove efekat značenja i stvaranja nečeg jedinstvenog za potrebe i u korist kreacije.
N.Đ.