Kuća sa “dva lica” - moderna spolja, a iznutra konvencionalna, nalazi se blizu Rio de Žaneira...
Pridržavajući sa normi kondominijuma, koji zahtevaju krov od crepa, ovo rešenje je uspelo da prenese modernističke misli autora. Za razliku od Koganovih kuća u Sao Paolu, bezbednost ovog kompleksa, dozvolila mu je da otvori kuću ka predivnim vizurama, bazenu i širini plaže. Kuća je jednostavna, velika kutija, obložena kamenom, sa centralnim dvorištem, gde četiri drveta izviru iz vijugave šljunkovite staze. Kuća je u obliku slova L i okrenuta prema severu, stranom koja gleda ka moru, gde se nalaze igraonica i bazen.
Četiri apartmana i mala TV sala, okrenuti su licem ka ovoj oblasti, preko kojih su postavljene drvene mreže, koje se protežu sa jednog kraja na drugi, formirajući neku vrstu filtera svetla. Noću, posmatrano iz vrta, ovaj drveni pokrivač, transformiše se u svetiljku, kada se svetla upale u sobama. Donji nivo, iako naizgled otvoren, može da se zatvori pomoću skrivenih staklenih vrata, sakrivenih u zidovima od kamena i drveta. Na istočnoj strani, postoji kratka drvena staza, koja vodi ka bazenu. Mermerni pod proteže se na zapadnoj strani kuće prema dvorištu, stvarajući kontrast u teksturi i boji, sa travnjakom iza kuće.
Kamen se ponovo pojavljuje u centralnom delu kuće, nastavljajući da okružuje bar i igraonicu, kao osnova za lakšu drvenu konstrukciju iznad. Glavna soba je okrenuta ka zadnjem dvorištu, sa pogledom na sam obod atlantske prašume. Kada se sva vrata povuku, dnevni boravak se spaja sa otvorenim prostorom u kojem se nalazi bazen, čime se stvara jedna kompaktna celina. Natkrivena terasa, koja se prostire preko dnevne zone, obložena je bambusom. Otvor u dvorištu omogućava neverovatnu vizuru, prema golf terenu kondominijuma.
Na spratu je formirana noćna zona, sa šest soba. Dve bračne i ostale sobe sa dva kreveta, opremljenje su sopstvenim kupatilom i setom mekih zavesa pastelnih boja, za zaštitu od insekata. Posmatranje izlaska sunca u ranim jutarnjim satima, mora biti fantastičan doživljaj sa gornje terase, ali u danima kada ukućani nisu raspoloženi za rano ustajanje, zatvaranjem šalona, ceo prednji deo može biti pretvoren u jedan drveni panel. Ovo je, takođe, korisno u ovoj oblasti, koja može biti pogođena jakim olujama.
Rešetkasta ograda oko gornje terase ima gotovo Burberry izgled sa svojom “kariranom” strukturom, koja obezbeđuje privatnost i zaštitu, dozvoljavajući vazduhu da cirkuliše. Kuća sa dva lica, predstavlja pravo sklonište, privatno mesto, daleko od haosa najprometnijih gradova u Brazilu.
Lokacija: Parati, Rio de Žaneiro, Brazil, 2003.
Projekat: Marcio Kogan
Autor teksta: Mina SREĆO