Visoko u Alpima na teritoriji Slovenije, skoro je završeno unikatno sklonište, kom aplaudiraju i arhitekte i planinari…
U pitanju je Bivak, sklonište od hladnoće za planinare i pešake, koje tradicionalno nema vrata. Pored svog jednostavnog dizajna, Bivak je toplo i gostoprimljivo mesto, koje su posetioci ovog dela veličanstvenih planina jedva dočekali. Zapravo, sadašnji Bivak zamenio je staro sklonište koje se nalazilo na toj lokaciji. Do lokacije je donet helikopterom, a nalazi se na visini od 2042 metra.
Dizajniran je na osnovu jedne studije, koja je sprovedena na Arhitektonskom Fakultetu, Univerziteta Harvard, gde su američki studenti, pod nadzorom Roka Omana i Špele Videčik u jesen 2014.godine, pripremili četrnaest projekata, višednevne posete slovenačkim planinama, za koje su sredstva donirali sponzori i donatori iz inostranstva.
Projekti u visokim planinama predstavljaju posebne izazove za arhitekte, građevinske inžinjere i dizajnere. Situacija je veoma nezgodna i nepovoljna zbog vremenskih uslova, vetra, snega, klizišta, nepristupačnih terena, jakog sunca i oluja, koje diktiraju specifične arhitektonske forme i idejne projekte. Bivak je objekat koji poseduje originalnu formu i predstavlja simbol skloništa. Namenjen je za privremeno sklonište od nevremena ili za predah od naporne ture penjanja ili šetnje.
Špela Videčnik, arhitekta, na pitanje šta planinske građevine čini tako posebnim i zahtevnim dala je sledeći odgovor: “Dizajniranje enterijera diktira skromnost, koja je u potpunosti podređena funkcionalnosti – ovaj objekat mora da funkcioniše kao da se nalazi u nižoj oblasti i mora biti sklonište i smeštaj onima koji moraju potražiti utočište u njemu. Spoljni izgled i izbor materijala, moraju biti sposobni da podnesu ekstremne uslove planinskog života.”
Na osnovu tradicionalne slovenačke alpske arhitekture, građevinskih elemenata, materijala, strukture i oblika, studenti koji su radili na ovom projektu, pripremili su različite koncepte. Verzija koja na najbolji način sažima karakter ovog podneblja je odabrana, i ona sadrži strmi zabatni krov, poput brojnih drugih tradicionalnih građevina u slovenačkim planinama. Oblik i pojedini detalji Bivaka su nastali na osnovu saveta Anžeta Čokla, pa je tako statika ove građevine delimično izmenjena i prilagođena specifičnoj potrebi, uslovima i boljoj funkcionalnosti.
Da bivak mora biti u netaknutoj alpskoj prirodi, prate neka nepisana pravila, a arhitekta Rok Omanu dodaje: “Položaj u visokim planinama diktira poštovanje prirodnih resursa. Sam objekat mora biti fiksiran na steni, što vas navodi na razmišljanje o minimiziranju svog uticaja na prirodu i okolinu. Izbor materijala, boja i strukture treba da prati prirodno okruženje i ambijent.”
Bivak se sastoji iz tri modula. Prvi modul je ulazni i u njemu se nalazi prostor za skladištenje opreme. Tu se nalazi i zgodno uređeni prostor za pripremu obroka. Srednji modul namenjen je druženju i odmoru, pa se tu nalaze klupe za sedenje, u veoma prijatnom ambijentu. Zadnji modul namenjen je isključivo spavanju, i tu se nalaze kreveti na sprat. Bivak sa obe strane ima velike prozore, koji se otvaraju prema dolini Kamnike i Bistrice i okolnih planina.
“Uprkos maloj veličini, u smislu planiranja, logistike i plasmana”, primećuje Špela Videčnik”, projekat je bio veoma zahtevan izazov za preko pedeset učesnika, uglavnom profesionalaca, koji imaju značajno iskustvo u izgradnji.”
Gotovo svi učesnici u ovom projektu, radili su na dobrovoljnoj osnovi, uz ljubav i poštovanje prema slovenačkoj visoravni. Njihova zajednička ambicija bila je da naprave bivak, koji će planinare služiti dugi niz godina.
N.Đ.